POSJETA JAPANSKOG PRINCA I PRINCEZE AKISHINO
9.7.2013.
 
Posjeta njihovih visočanstava japanskog Princa i Princeze Akishino Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti


U četvrtak 20. lipnja 2013. prijepodne Hrvatski muzej naivne umjetnosti posjetili su japanski Princ i Princeza Akishino. U njihovoj su pratnji bili uvaženi predstavnici Veleposlanstva Japana u Zagrebu, na čelu s veleposlanikom Masaruom Tsujijem, te hrvatska veleposlanica u Japanu, gospođa Mira Martinec. Ugledne je goste dočekao i zaželio im dobrodošlicu Vladimir Crnković, ravnatelj Muzeja, koji je njihova visočanstva proveo potom kroz izložbene dvorane i stalnu muzejsku postavu. Uz napomenu da je riječ o najstarijem muzeju naive u svijetu, što je osnovan 1952. godine, te da hrvatska naiva, uz Henrija Rousseaua i francuske klasike prve generacije, slovi kao najvažniji segment svjetske naive, prinčevskom je paru bilo izdvojeno objašnjeno – i što ih se evidentno duboko dojmilo – slikarstvo na staklu, karakteristika tzv. Hlebinske slikarske škole i njezina rodonačelnika Ivana Generalića. Ugledne goste osobito je zaintrigirala sama tehnika, kako se slika na staklu te kakva je razlika te tehnike u odnosu na slike što se rade na platnu, kartonu, dasci i slično. Također su se zanimali za simboliku tog slikarstva, ponajprije brojnih ptica, pijetlova prisutnih u Generalićevu opusu, zatim za sakralnu, biblijsku tematiku Ivana Večenaja, gdje u slici s likom Mojsija ptice simboliziraju Deset Božjih zapovijedi, te za značenje ptica u Lackovićevim nokturnovskim pejzažima. Pripomenimo da je Generalićev crtež Autoportret bio protumačen na dvije razine: mala ptica smještena na umjetnikovoj kapi može se tumačiti naime kao znak sela, no jednako tako kao simbol duha, jer je ptica, osobito ako se nalazi smještena na glavi, simbol duše odnosno duhovnog stanja.

Bilo je vrlo iznenađujuće i krajnje nekonvencionalno kada su, prvo, Princ Akishino, a potom i njegova supruga, Princeza, izvadili male blokove i počeli zapisivati što vide i što pojedini simboli slika predstavljaju. Istinski interes njegova visočanstva za životinjski svijet u svezi je s činjenicom da je Princ Akishino dvostruki doktor znanosti i izvanredni profesor Fakulteta za agronomiju Sveučilišta u Tokyju, zatim predsjednik Yamashina Instituta za ornitologiju te predsjednik Japanskog udruženja zooloških vrtova i akvarija.

Nastavno je ravnatelj Crnković podsjetio na relativno dobru upućenost japanske publike u umjetnost hrvatske naive. Sve je započelo 1977. kada su Ivan Generalić i Mirko Virius sudjelovali na prestižnoj povijesnoj izložbi Peintres Naïfs u Musée National d’Art Moderne u Tokyju, koja je prenesena potom u Osaku. Prvo sustavno i kritičko predstavljanje hrvatske naive u Zemlji Izlazećeg Sunca bijaše 1986, kada je priređena izložba Eleven Naive Artists from Yugoslavia (gdje je čak 9 autora bilo iz Hrvatske), što je otvorena u Setagaya Art Museumu u Tokyju i prikazana zatim u Osaki. Godina 1987. i 1988. održana je velika putujuća izložba Three Naive Artists from Yugoslavia and Japan – sa slikama Ivana Rabuzina, Taizija Harade i Ivana Lackovića – koja je obišla osam muzejskih i galerijskih institucija u Japanu. I zaključno, tijekom 2005. i 2006. priređena je putujuća izložba Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia, što je započela u Muzeju Taizi Harada u Suwi, a potom je obišla još Tokyjo, Osaku i Fukuoku. Sve je te projekte sponzorirala i (su)realizirala ugledna novinska kuća Asahi Shimbun iz Tokyja u suradnji s Hrvatskim muzejom naivne umjetnosti. Značenje tih izložaba prebiva i u činjenici da ih je razgledalo oko pola milijuna Japanaca.

Završno je prinčevski par upoznat da su hrvatski umjetnici participirali i na prestižnoj izložbi Naivety in Art / A Decade of Exploration, što je također održana u Setagaya Art Museumu (potkraj 1996. godine).

U dvorani sa slikama Ivana Rabuzina bilo je riječi o određenim srodnostima djela uvaženoga hrvatskog umjetnika s nekim značajkama japanske haiku poezije – poradi jednostavnosti, minimalizma, sinteznosti i simbolike njegovih slika te usredotočenosti ponajprije i ponajviše na prikazivanje elementarne Prirode – trave, cvjetova, drveća, šuma, bregova i neba s oblacima i kuglom Sunca – što je vjerojatno i jedan od razloga velike popularnosti tog majstora na Dalekom Istoku. Također je spomenuto kako od 1980. Rabuzinov veliki svečani zastor resi tokijsko kazalište Takarazuka, dok je 1983. njegova tapiserija postavljena i u predavaonicu Muzeja moderne umjetnosti Saitama, u Urawi. K tomu, slike Rabuzina i Lackovića nalaze se i u fundusu Muzeja Setagaya.

Zaključno, njihova su se visočanstva zadržala ispred slike Taizija Harade, najuglednijega japanskog slikara naive, jednoga od ključnih autora iz zbirke strane umjetnosti u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti. Tom je prigodom pripomenuto kako je Harada ne samo originalni umjetnik, nego i osvjedočeni pobornik hrvatske naive te kako bijaše veliki prijatelj nekolicine hrvatskih slikara, ponajprije Rabuzina i Lackovića. Na kraju je spomenuto kako je 1987. u Japanu objavljena monografija Rabuzin / Harada, autora Masayoshija Honme, svojedobnoga ravnatelja Setagaya Art Museuma.

Nakon posjete Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti, njihova visočanstva Princ i Princeza Akishino uputili su se u posjetu i u razgledavanje zagrebačke Prvostolnice.


Foto:
Njihova visočanstva japanski Princ i Princeza Akishino u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti u pratnji Vladimira Crnkovića
Snimila Lana Slivar Dominić, Hina