 |
 |
|
| |
Naiva – nazivana i naivnom umjetnošću, umjetnošću naivnih, primitivnom
umjetnošću, umjetnošću modernih primitiva itd. – posebni je
segment umjetnosti XX. stoljeća. To je izdvojena skupina umjetnički
neškolovanih slikara i kipara sred velikog broja izraza i struja
moderne umjetnosti. Od ostalih samouka, amatera i narodnih,
pučkih umjetnika, naivi se razlikuju uvijek prepoznatljivim
osobnim stilom i poetičkom singularnošću, dakle, umjetničkom
vrsnoćom. Naiva je pojam – kao što su i pojmovi ekspresionizam,
kubizam, astratizam, dadaizam, nadrealizam itd. – kojim objedinjujemo
neke izdvojene svjetove modernoga umjetničkog stvaralaštva.
|
Pojam naiva prihvaćen je kao nužna konvencija u nedostatku
primjerenije definicije. Pod tim ili sličnim nazivima
danas je okupljen velik broj autora i djela iz najrazličitijih
lokaliteta i kultura, raznovrsnih tematskih, stilsko-morfoloških,
metjerskih i poetičkih osobitosti. Usprkos svoj neprimjerenosti,
taj je pojam danas toliko raširen i prihvaćen, u svim
svojim različitim oblicima, da bi ga bilo neprikladno
mijenjati. Osim toga, i svaki bi drugi bio osuđen na neuspjeh,
jer likovnu pojavu o kojoj je riječ ne bi mogao obuhvatiti
u svoj njezinoj složenosti. Naiva, naime, nije strogo
određen umjetnički pokret ili skupina umjetnika i djela
podudarnih formi, jedinstvena stila, tematike ili poetike,
ona je sazdana od obilja najrazličitijih individualnih
kreacija i upravo je zato njena jednostavna pojmovna definicija
nemoguća. U Hrvatskoj se isprva radilo o stvaralaštvu
seljaka i radnika, malih obrtnika i trgovaca, službenika
i umirovljenika, običnih ljudi iz naroda (odatle svojedobno
naziv i “pučka umjetnost”), no najuspješniji autori s
vremenom postaju profesionalni umjetnici, što je neprijeporni
specifikum naše naive. |
|
Primitivnost i naivitet nisu isto što i naiva kao
umjetnički fenomen. Manuelna nespretnost nekih autora
XVIII. i XIX. stoljeća, razna djela anonimnih, u Hrvatskoj
postbarokni “hinterglasmalerei”, zavjetne slike, diletantski
i provincijski oblici (najčešće u slijedu bidermajera),
nedvojbeno su naivna djela (u punom i pravom smislu
tog pojma), ali ne pripadaju naivi u smislu posebnog
segmenta likovnog stvaralaštva, jer im nedostaju osobna
stilska koherencija i umjetnička razina.
|
|
|
U Hrvatskoj se pod pojmom naiva podrazumijeva
stvaralaštvo umjetnika koji su pristigli iz amaterizma,
više ili manje samouka, dakle autora koji likovnu naobrazbu
nisu stjecali sustavnim obrazovanjem na umjetničkim školama
i akademijama, ali ih to nije spriječilo da ostvare vlastiti
stil i razinu umjetnosti. Prepoznatljivo individualni
stil i uvijek prisutna individualna poetika naivu jasno
diferenciraju od brojnih primjera amaterizama i diletantizama,
"nedjeljnih" i "pučkih" slikara i
kipara, kao i ostale nerazlučene množine samoukih. Kako
umjetnici naive ne poznaju u potpunosti akademsku konstrukciju
djela, to su u njih stalno prisutni stanoviti “pomaci”
u proporcijama i perspektivi, kao što su očite i brojne
“nelogičnosti” oblika i prostora. Pozitivne valorizacije
takvih svojstava mogle su se prihvatiti kao izraz slobodne
stvaralačke imaginacije tek nakon iskustava simbolizma,
ekspresionizma, kubizma, nadrealizma i ostalih pokreta
i fenomena Moderne. Time se jasno naznačuje da je i naiva
izraz XX. stoljeća i sukladna modernom senzibilitetu.
|
Naiva je posljedica i dokaz demokratizacije kako općedruštvenih
odnosa tako i umjetničkog stvaralaštva. Ona jasno pokazuje
da se svatko ima pravo umjetnički izražavati i da umjetničke
škole same po sebi nisu jamstvo umjetničke vrijednosti,
jer se umjetnost može ostvarivati i bez njih. U naivi
je emotivnost pretpostavljena racionalizmu i intelektualnim
spekulacijama, u većini slučajeva naiva izražava radost
življenja i pobjedu Nade. Tu otkrivamo “zaboravljenu prirodu”
i “minulo djetinjstvo”, priče i snove, živu imaginaciju
i jednostavne ljudske zamišljaje, zaboravljeno “čuđenje
nad svijetom” i veselje nad motivima. No, naiva nije samo
arkadijska umjetnost i idila, ona ne iskazuje samo ufanje
i slavljenje života, ima u njoj i muklih kazivanja, tamnih
akorda i ktonskog, u naivi srećemo također tragično i
simboličko, fantastiku i irealnost, nadrealne odnose,
somnambulizam i nestvarnost, što znači da je sazdana
od mnogih suprotnosti, kao i Život. |
|
|
|
|
|
|
